Dunhill: Durbar

Dakle, Durbar i ja, gledamo se dugo, još tamo negdje od 1978. godine, kada sam radio za Muzičku omladinu u Grožnjanu i svaki drugi dan trčao u Trst kupovati duhane. Bilo je tamo Durbara na policama u svakoj boljoj tabaccheriji, ali uvijek sam radije uzimao My Mixture 965, ili EMP ili Standard Mixture, ako se radilo o Dunhillovim duhanima, uzimao sam i sve boje "Amphore", ili "Three Nuns" tako da je Durbar uvijek ostajao "za neki drugi put".

Onda je Durbara, zajedno sa gotovo svim Dunhillovim duhanima nestao, i ja ga eto nisam imao prilike probati... E onda se Durbar opet pojavio sa svim tim Dunhillovim već pomalo zaboravljenim duhanima (Royal Yacht, Elizabethan Mixture, Caledonian Mixture i svim drugim krasotama!)

I tako, zaputismo se moj (i naš) prijatelj Švigi i ja početkom ovog mjeseca kod Herr Dreiera u Austriju da vidimo što se daje, da nam dupe vidi puta i da se malo prisjetimo dobrih starih vremena. Kad tamo - kod Dreiera u onim staklenkama desno od pulta gdje se mogu degustirati duhani - eto Durbara!

Naravno da nisam oklijevao, nego sam lijepo jednu manju DMP lulu (ako takvih uopće ima!) napunio tom krasotom, da eto, i ja konačno probam taj Durbar. Sjednemo mi na kavu, ja pripalim duhan i na početku - čisto razočaranje! Prvo je duhan već bio malo suh (neki neodgovorni elementi (ne ja!) su poplašili humidore iz staklenki!) drugo - okus - slama! Ni šušta ni gušta!

Dobro, rekoh, ajde, da vidimo kako će se stvar razvijati dalje... Kad, nakon nekih desetak dimova pojavio se neki orašasti slatkasti okus za kojeg držim da je Oriental, i počinje se javljati i Virginija, koja je cijeloj toj priči dala jedan ugodni i slatkasti kremasti ton! I kako se priča razvijala dalje, negdje u daljini počela se javljati i Latakija, koja je cijelo vrijeme od tada bila prisutna, ali nije davala dominantni ton, nego se lijepo uklopila sa Virginijom i orijentalcima.

I negdje na zadnjoj trećini lule - bum! Nikotinska bomba! Virginija se razmahala u cijeloj svojoj snazi i punoći. a i orijentali su dali cijelu notu priči! Billy Bud (oni koji su ga probali znaju o čemu pišem) je kamilica prema ovoj nikotinskoj H-bombi!

Završio sam tu lulu i na koncu mi je bilo žao što nisam kod Dreierice napunio još jednu "za po doma"! Kasnije sam u klubu otkrio da mladunac Leone ima Durbara, pa smo pred neki dan napravili poštenu trampu, tako da sam od onda do večeras izdimio još pet lula tog duhana, kako bih samog sebe uvjerio da je onaj moj prvi dojam bio ispravan, s obzirom da je onaj Dreierov ipak bio malo presuh, i ne, nisam se prevario prvi dojam je ostao nepromijenjen!

Pun, gust, kremast, sa prisutnom dozom latakije, ono "full-bodied tobacco"! Kada se limenka otvori ne osjeća se onaj legendarni miris kečapa, nego se osjeti miris orijentalaca i diskretno latakije. Duhan je lijepo rezan, krasne boje, prave vlažnosti za pušenje.

Odličan, vrhunski duhan "za muškarce - ne za dječake", kako ide ona reklama za "Schweppes"! Da se razumijemo; nije to jaki duhan da će vam spržiti jezik, nego je baš nikotinski jak, kad je mene uspio skoro oboriti, jači i od Royal Yachta i od Elizabethan Mixturea, starih Dunhillovih ratnih konja!

I jedna preporuka starog ovisnika; pušite ga uvečer, kao zadnji duhan prije spavanja, jer nakon njega biti ćete napojeni nikotinom, spremni za spavanje i mirni do jutra! Izvrsna medicina, od pet zvjezdica, dajem joj četiri i pol, samo zbog toga što "udara". No to je moj subjektivni sud, netko bi mu baš zbog tog nikotinskog "kicka" dao još zvjezdicu više!

Savjet: ako naletite na njega - svakako ga kupite!