Peterson: Old Dublin

Ovako, prvo što se nakon otvaranja osjeća je specifičan i prilično oštar, rekao bih kiseo miris pomiješan sa karakterističnim mirisom latakije. Duhan je ribbon cut, srednje vlažnosti, taman spreman za pušenje. Nakon prve lule nisam bio baš previše oduševljen pa sukladno tome nisam htio ništa niti pisati jer sam imao neki predosjećaj da je zapravo puno bolji i da zaslužuje još koju priliku dokazati se i bio sam u pravu.

Nakon 5-6 popušenih lula (sve odreda u mojoj najnovijoj Manger morti) došao sam do zaključka da je ovo izvrsna mješavina duhana gore navedenih u opisu. Nisam slučajno naveo ono “izvrsna”, evo i zašto.

Kod prve polovine lule niti jedan od duhana ne “iskače”, svi veselo plešu i izmjenjuju se. Kad se prođe otprilike polovina priča se mijenja, nakon toga dolazi do izražaja “udružena” slatkost virginije i orijentala uz konstantno prisustvo latakije, koja je u ovoj mješavini zastupljena u meni nepoznatom omjeru, te određenu vrstu blage ali prisutne ljutine.

Duhan nije neka nikotinska bomba, otprilike je srednje jačine i mogao bih ga preporučiti početnicima za lagani prijelaz sa aromatika i upoznavanje latakijskih mješavina.

Duhan gori ravnomjerno i pretvara se u fini, bijeli pepeo, room note je podnošljiv, koliko sam to sam mogao ocijeniti. Nema niti naznaka nailaska onih zlobnih i svima poznatih jezikogrizaca i mogu reći da mi se sviđa. Definitivno nisam pogriješio što sam ga poželio probati na osnovi tuđih ocjena.